Zakon o volonterstvu Narodne novine 22/13
1. OPĆE ODREDBE
Članak 1. (NN 22/13)
Ovim se Zakonom uređuju osnovni pojmovi vezani za volontiranje, temeljna načela volontiranja, vrijednosti volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dužnosti volontera te organizatora volontiranja, uvjeti sklapanja ugovora o volontiranju, donošenje Etičkog kodeksa volontiranja, izdavanje potvrde o volontiranju, izdavanje potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje, državna nagrada za volontiranje te nadzor nad izvršenjem ovoga Zakona.
Članak 1.a (NN 22/13)
Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a koji imaju rodni izričaj, odnose se na jednak način i na muški i na ženski rod, bez obzira u kojem se rodu koristili.
Članak 2. (NN 22/13)
(1) Volontiranje se prepoznaje
i promiče kao aktivnost ili usluga od interesa za Republiku Hrvatsku koja
dovodi do poboljšanja kvalitete života, izgradnje socijalnog kapitala, osobnog
razvoja, do aktivnog uključivanja osoba u društvena zbivanja te do razvoja
humanijega i ravnopravnijega demokratskog društva.
(2) Volontiranjem se doprinosi društvenom razvoju, građanskom sudjelovanju,
socijalnoj koheziji i socijalnom uključivanju.
(3) Volontiranjem se stječu iskustva i razvijaju kompetencije potrebne i korisne za aktivno sudjelovanje u društvu, osobni razvoj i osobnu dobrobit.
(4) Djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske te u neformalnim oblicima učenja potrebno je upoznati s vrijednostima, ulogom i značajem volontiranja, omogućiti im stjecanje iskustva volontiranja, te kroz građanski odgoj i obrazovanje razviti cjelovitu osposobljenost za volontiranje, društvenu solidarnost i aktivno građanstvo.
Članak 3. (NN 22/13)
(1) Volontiranjem se, u smislu
ovoga Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i
vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili
za zajedničku dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom,
bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske
koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na obavljanje usluga ili aktivnosti čije je
obavljanje organizirano na način uređen ovim Zakonom.
(3) Dugotrajno volontiranje je ono koje volonter obavlja redovito i
kontinuirano, na tjednoj osnovi u razdoblju od najmanje tri mjeseca bez
prekida.
(4) Kratkotrajno volontiranje je ono koje volonter obavlja jednokratno ili povremeno u vremenski ograničenom trajanju.
(5) Volontiranje u kriznim situacijama je volontiranje koje volonter obavlja u situacijama koje nalažu hitnost i u izvanrednim društvenim situacijama.
Članak 4.
Ovaj Zakon primjenjuje se i na volontiranje iz članka 3. ovoga Zakona u dijelu u kojemu ono nije određeno posebnim propisima.
Članak 5. (NN 22/13)
(1) Volontiranjem se, u smislu
ovoga Zakona, ne smatra:
– dobrovoljno obavljanje usluga ili aktivnosti koje su u suprotnosti s Ustavom
Republike Hrvatske, drugim propisima Republike Hrvatske te preuzetim
međunarodnopravnim obvezama,
– obavljanje usluga ili aktivnosti za koje postoji uvjet isplate ili
potraživanja novčane nagrade odnosno druge imovinske koristi, a koje se
obavljaju bez zasnivanja radnog odnosa,
– obavljanje poslova koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti
poslodavca, imaju obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos,
- stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa uređeno posebnim
propisima,
– obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna ugovorna strana obvezna
pružiti drugoj ugovornoj strani na temelju ugovora, osim ugovora o
volontiranju,
– obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna osoba obvezna pružiti drugoj
osobi na temelju zakona ili drugih propisa,
– izvršavanje obveza sukladno sudskim odlukama i presudama,
– obavljanje usluga ili aktivnosti koje su uobičajene u obiteljskim, prijateljskim
ili susjedskim odnosima.
(2) Obavljanje usluga ili aktivnosti koje se ovim Zakonom smatraju
volontiranjem ne uključuje besplatno i nepovratno davanje imovine, novca ili
besplatno davanje na uporabu pokretnina i nekretnina.
Članak 6. (NN 22/13)
(1) Volonter je, sukladno
odredbama ovoga Zakona, fizička osoba koja volontira u Republici Hrvatskoj ili
u inozemstvu, sukladno važećim nacionalnim i međunarodnim propisima, ako
drugačije nije uređeno ovim Zakonom.
(2) Maloljetna volonterka ili volonter je osoba mlađa od 18 godina koja
volontira u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu, sukladno odredbama ovoga
Zakona.
Članak 7. (NN 22/13)
(1) Volontiranje organizira
organizator volontiranja.
(2) Organizator volontiranja u smislu ovoga Zakona može biti udruga, zaklada i
fundacija, ustanova i svaka druga pravna osoba iz čijeg osnivačkog akta
proizlazi da nije osnovana s ciljem stjecanja dobiti (neprofitna pravna osoba).
(3) Organizator volontiranja iz stavka 2. ovoga članka volontere može
uključivati samo u one aktivnosti koje su usmjerene ka zajedničkoj dobrobiti.
(4) Državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
mogu biti organizatori volontiranja sukladno odredbama ovoga Zakona, drugim
propisima i preuzetim međunarodnopravnim obvezama.
(5) Organizator volontiranja utvrđuje potrebu za uključivanjem volontera, vrstu aktivnosti, odnosno usluga i način i postupke pružanja tih usluga, temeljem programa volontiranja.
(6) Ustanove kojima je osnivač fizička osoba mogu biti organizatori volontiranja samo u dijelu neprofitnih aktivnosti.
(7) Pri provođenju programa Europske unije i međunarodnih programa koji se odnose na financiranje programa volontiranja za određivanje pojma organizatora volontiranja mjerodavna su i odgovarajuća programska pravila.
Članak 8.
Korisnica ili korisnik volontiranja je fizička ili pravna osoba koja prima usluge volontera.
2. TEMELJNA NAČELA VOLONTIRANJA
Načelo
zabrane diskriminacije volontera i korisnika volontiranja
Članak 9. (NN 22/13)
(1) Organizator volontiranja
dužan je postupati prema volonterima u skladu s načelom jednakih mogućnosti za
sve osobe bez obzira na: dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu
orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje,
nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni
položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili ne članstvo u
političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, zdravstveno stanje, invaliditet i
druga osobna obilježja te ostale osnove predviđene propisima kojima se uređuje
materija suzbijanja diskriminacije ako drukčije ne proizlazi iz prirode
volonterske aktivnosti, mogućnosti same volonterke ili volontera ili ako nije
drukčije uređeno ovim Zakonom.
(2) Organizator volontiranja i volonterka ili volonter dužni su postupati prema
fizičkim osobama korisnicima volontiranja prema načelu jednakih mogućnosti za
sve osobe bez obzira na: dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu
orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje,
nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni
položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili ne članstvo u
političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, zdravstveno stanje, invaliditet i
druga osobna obilježja te ostale osnove predviđene propisima kojima se uređuje
materija suzbijanja diskriminacije.
Načelo
zaštite korisnika volontiranja
Članak 10. (NN 22/13)
(1) Organizatori volontiranja su dužni posvetiti osobitu pozornost izboru i edukaciji volontera koji volontiraju sa sljedećim skupinama korisnika volontiranja: djecom, osobama s invaliditetom, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti, uz posjedovanje osobnih znanja, iskustava i sposobnosti za rad s tim skupinama korisnika volontiranja. U slučaju volontiranja s navedenim korisnicima, organizatori volontiranja dužni su osigurati primjerenu stručnu pomoć i nadzor nad radom volontera.
(2) Volontiranje kojim se pružaju usluge djeci, osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti nije dopušteno:
– osobama kojima traje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti, obveznog psihosocijalnog tretmana, zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja, zabrane približavanja ili udaljenja iz zajedničkog kućanstva,
– osobama kojima traje sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja izrečena sukladno tada važećim odredbama Kaznenog zakona,
– osobama koje su pravomoćno osuđene ili se protiv njih vodi kazneni postupak za neko od kaznenih dijela protiv života i tijela, protiv osobne slobode, kaznenih dijela protiv spolne slobode, kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece,
– osobama koje su pravomoćno osuđene ili se protiv njih vodi kazneni postupak za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, propisanih tada važećim odredbama Kaznenog zakona,
– osobama prema kojima je izrečena prekršajnopravna sankcija propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
(3) U slučaju volontiranja iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, organizator volontiranja dužan je osigurati stalni stručni nadzor nad volontiranjem te osigurati da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja tijekom čitavog vremena volontiranja.
(4) U slučaju volontiranja iz članka 27. stavka 3. ovoga Zakona, organizator volontiranja dužan je osigurati stalni stručni nadzor nad volontiranjem te osigurati da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja dok organizator volontiranja ne pribavi posebno uvjerenje o podacima iz kaznene evidencije te druge dokaze da ne postoje okolnosti iz stavka 2. ovoga članka.
Načelo
zabrane iskorištavanja volontera
Članak 11. (NN 22/13)
(1) Zabranjeno je volontiranje
kojim se u cijelosti zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu
sa Zakonom o radu kao i volontiranje koje zamjenjuje poslove koje obavljaju
izvršitelji poslova na temelju ugovora o djelu.
(2) Nije dopušteno volontiranje u trajanju duljem od 40 sati tjedno u razdoblju
duljem od tri mjeseca bez prekida od najmanje tri mjeseca.
(3) Zabranjeno je volontere iskorištavati i zloupotrebljavati u svrhu stjecanja
ili povećanja profita.
Načelo
zaštite maloljetnih volontera
Članak 12. (NN 22/13)
(1) Maloljetna osoba s
navršenih 15 godina i starija maloljetna osoba može sklopiti ugovor o
volontiranju i volontirati samo uz pisanu suglasnost zakonske zastupnice ili
zastupnika.
(2) Maloljetni volonteri smiju volontirati isključivo na aktivnostima ili
pružanjem usluga primjerenima njihovoj dobi, tjelesnom, psihičkom i moralnom
stupnju razvoja i vještinama koje ne predstavljaju rizik za njihovo zdravlje,
razvoj i uspjeh u izvršavanju školskih obveza.
(3) Volontiranje maloljetnih volontera obavlja se uz obvezni nad zor i podršku
organizatora volontiranja, korisnika volontiranja, zakonskih zastupnika
maloljetnih volontera te drugih odraslih osoba.
(4) Organizator volontiranja mora osobitu pozornost posvetiti zaštiti
dobrobiti, zdravlja i ćudoređa maloljetnih volontera te osigurati odgovarajuće
uvjete prikladne njihovoj dobi te nadzor i podršku stručne osobe.
(5) Maloljetni volonteri ne smiju biti izloženi:
– volontiranju izvan granica Republike Hrvatske bez suglasnosti zakonske
zastupnice ili zastupnika te bez pratnje zakonske zastupnice ili zastupnika ili
organizatora volontiranja,
– dugotrajnom volontiranju,
– volontiranju povezanom s teškim tjelesnim naporom ili rizicima koji
ugrožavaju ili bi mogli ugroziti njihov život, zdravlje, ćudoređe, razvoj ili
izvršavanje školskih obveza.
(6) Maloljetni volonteri imaju sva prava volontera određena ovim Zakonom.
(7) Maloljetni volonteri mogu prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz znanje zakonskog zastupnika.
Odgoj
za volontiranje
Članak 13. (NN 22/13)
(1) Maloljetna osoba mlađa od
15 godina života može biti uključena u obavljanje odgojno obrazovnih
volonterskih aktivnosti kao aktivnosti usmjerenih zajedničkom dobru i odgoju za
volontiranje, i to samo u svrhu odgoja i obrazovanja na način koji pridonosi
njezinu razvoju i socijalizaciji, uz uvjet da je organizator volontiranja
odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne skrbi ili druga prav na osoba
koja organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe uz suglasnost
nadležnih tijela državne uprave, odgojno-obrazovnih ustanova ili ustanova
socijalne skrbi.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka organizator volontiranja obvezno
pribavlja pisanu suglasnost zakonskog zastupnika ili zastupnice maloljetne
volonterke ili volontera.
(3) Osobi iz stavka 1. ovoga članka nije dopušteno obavljati volonterske aktivnosti
ili usluge u razdoblju između 23 sata i 6 sati.
(4) Osoba iz stavka 1. ovoga članka može prestati obavljati volonterske
aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti ali uz znanje zakonske
zastupnice ili zastupnika.
Načelo
inkluzivnog volontiranja
Članak 14. (NN 22/13)
(1) Organizator volontiranja dužan je osobitu pozornost posvetiti osiguranju jednakih uvjeta volontiranja, s posebnim naglaskom na uključivanje pripadnika socijalno isključenih skupina stanovništva, a s ciljem njihova uključivanja u društvo i socijalnog osnaživanja.
(2) U slučaju kada su volonteri pripadnici socijalno isključenih skupina stanovništva, organizator volontiranja dužan je osigurati adekvatnu pomoć i nadzor stručnih osoba.
(3) Za osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti te osobe koje su djelomično lišene poslovne sposobnosti, a volontiranje prelazi opseg poslovne sposobnosti volontera, ugovor o volontiranju sklapa skrbnik (zakonski zastupnik) u pisanom obliku uz uvažavanje mišljenja volontera štićenika.
(4) Osobe djelomično lišene poslovne sposobnosti kada volontiranje prelazi opseg njihove poslovne sposobnosti i osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti mogu prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz znanje skrbnika.
Načelo
besplatnosti volontiranja
Članak 15. (NN 22/13)
(1) Volonterka ili volonter ne
može volontiranje uvjetovati ispunjenjem neke činidbe (davanja, činjenja,
propuštanja ili trpljenja) ili stjecanjem imovine, novčane nagrade ili koristi.
(2) Novčanom nagradom ili imovinskom koristi za volontere ne smatraju se:
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene za plaćanje radne odjeće, opreme
i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova putovanja, smještaja
i prehrane koji nastanu u vezi s volontiranjem,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova prehrane,
zbrinjavanja i obuke životinje u vlasništvu volontera koja sudjeluje u
aktivnostima ili uslugama volontiranja,
– novčane naknade isplaćene u svrhu plaćanja medicinskih usluga i cjepiva
primljenih u svrhu obavljanja volontiranja,
– novčane naknade isplaćene za troškove edukacije izvan školskog sustava
potrebne za volontiranje,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova koji nastanu u
vezi s izvršavanjem volonterskih usluga i aktivnosti,
– novčane naknade isplaćene za premije osiguranja volonterke ili volontera za
slučaj smrti, tjelesne ozljede ili profesionalne bolesti tijekom volontiranja,
odnosno novčane naknade u svrhu osiguranja odgovornosti za štetu nastalu kod
organizatora volontiranja ili treće osobe,
– džeparac za putovanja isplaćen volonterima, uz uvjet da iznos džeparca ne
premašuje iznos dnevnica propisanih za državne službenike,
– novčana sredstva isplaćena u svrhu naknade troškova pribavljanja dokumenata
ili plaćanja pristojbi nužnih za omogućavanje volontiranja,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene za druge troškove koji nastanu u
vezi s obavljanjem volonterskih usluga i aktivnosti,
– isplaćeni novčani iznosi dobitnicima Državne nagrade za volontiranje,
– naknade i troškovi isplaćeni u sklopu programa Europske unije i međunarodnih programa koji se odnose na financiranje programa volontiranja.
Načelo
dobrovoljnosti i solidarnosti volontiranja
Članak 16.
(1) Volontiranje je dobrovoljno
i solidarno obavljanje aktivnosti ili usluga slobodnom voljom volonterke ili
volontera.
(2) Obavljene aktivnosti ili usluge koje nisu učinjene slobodnom voljom
volonterke ili volontera ili na način predviđen ovim Zakonom ne smatraju se
volontiranjem.
Načelo
transnacionalnosti volontiranja
Članak 17.
(1) Državljani Republike
Hrvatske koji volontiraju u inozemstvu imaju sva prava i obveze predviđene ovim
Zakonom i preuzetim međunarodnopravnim obvezama.
(2) Organizator volontiranja je obvezan ugovoriti prava iz ovoga Zakona za
državljane Republike Hrvatske koji će volontirati u inozemstvu.
(3) Stranci i osobe kojima je priznat status azilanata mogu volontirati u
Republici Hrvatskoj sukladno odredbama ovoga Zakona, Zakona o strancima, Zakona
o azilu i drugim propisima Republike Hrvatske te preuzetim međunarodnopravnim
obvezama.
(4) Stranci mogu volontirati u Republici Hrvatskoj reguliranjem boravka
sukladno odredbama Zakona o strancima.
(5) Ugovor o volontiranju koji zaključi volonterka strankinja ili volonter
stranac u pisanu obliku i sukladno ovom Zakonu smatra se dokazom o opravdanosti
privremenog boravka.
3. TIJELO NADLEŽNO ZA PROVEDBU ZAKONA I
SAVJETODAVNO TIJELO
Članak 18. (NN 22/13)
(1) Tijelo nadležno za provedbu
ovoga Zakona je središnje tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu
volonterstvo (u daljnjem tekstu: Nadležno tijelo).
(2) Nadležno tijelo obavlja sljedeće poslove:
– osigurava provedbu ovoga Zakona i drugih propisa koji proistječu iz ovoga
Zakona,
– prati stanje u području volonterstva te predlaže poduzimanje odgovarajućih
mjera,
– prikuplja podatke o broju organizatora volontiranja, broju volontera u
Republici Hrvatskoj i broju državljana Republike Hrvatske koji volontiraju u
inozemstvu, kao i druge podatke na temelju godišnjih izvješća organizatora
volontiranja,
– saziva prvu sjednicu Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva,
– poduzima druge mjere i poslove radi razvoja volonterstva i provedbe ovoga
Zakona.
Članak 19.
Nacionalni odbor za razvoj
volonterstva (u daljnjem tekstu: Odbor) je savjetodavno tijelo Vlade Republike
Hrvatske čiji rad je javan i koje provodi mjere i aktivnosti s ciljem
promicanja i daljeg razvoja volonterstva, a osobito:
– predlaže mjere za unapređenje položaja volontera u društvu,
– u suradnji s nadležnim tijelima predlaže propise o pogodnostima za volontere,
– odlučuje o dodjeli državne nagrade za volontiranje,
– daje inicijativu za donošenje ili izmjenu propisa kojima se uređuje
volonterstvo,
– donosi Etički kodeks volontera,
– poduzima druge aktivnosti radi razvoja volonterstva,
– obavlja druge mjere i aktivnosti utvrđene ovim Zakonom.
Članak 20. (NN 22/13)
U ostvarivanju svojih zadaća Odbor neposredno surađuje s Uredom za udruge, Savjetom za razvoj civilnoga društva, Savjetom za mlade i drugim tijelima Vlade Republike Hrvatske, središnjim tijelima državne uprave, Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i organizacijama civilnoga društva.
Članak 21. (NN 22/13)
(1) Odbor ima 19 članova.
(2) Vlada Republike Hrvatske imenuje članove Odbora, i to:
– jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Nadležnog tijela,
– jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Ureda za udruge,
– jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Ureda za ljudska prava i prava
nacionalnih manjina,
– jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Nacionalne zaklade za razvoj
civilnog društva,
– jednu predstavnicu ili jednog predstavnika središnjeg tijela državne uprave u
čijem je djelokrugu obrazovanje,
– jednu predstavnicu ili jednog predstavnika središnjeg tijela državne uprave u
čijem je djelokrugu zdravstvo,
– sedam predstavnica ili predstavnika organizacija civilnog društva koje su
organizatori volontiranja,
– šest nezavisnih stručnjaka koji se bave volonterstvom i civilnim društvom i
to: tri predstavnice ili predstavnika na prijedlog organizacija civilnog
društva i tri predstavnice ili predstavnika na prijedlog tijela jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Članak 22.
(1) Članovi Odbora imenuju se
na rok od dvije godine i mogu biti ponovo imenovani.
(2) Kriterije za izbor i način izbora nezavisnih stručnjaka, predstavnica ili
predstavnika organizacija civilnog društva i predstavnica ili predstavnika
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za članove Odbora odredit
će Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.
(3) Odbor donosi Poslovnik o radu i Akcijski plan djelovanja za vrijeme
trajanja mandata.
(4) Članovi Odbora biraju predsjednicu ili predsjednika i potpredsjednicu ili
potpredsjednika iz svojih redova većinom glasova svih članova Odbora.
(5) Članovi Odbora ne primaju naknadu za rad, ali imaju pravo na naknadu
opravdanih troškova nastalih sudjelovanjem u radu Odbora.
4. ETIČKI KODEKS VOLONTIRANJA
Članak 23. (NN 22/13)
(1) Odbor će posebnom odlukom,
uz suglasnost Nadležnog tijela, donijeti Etički kodeks volontiranja (u daljnjem
tekstu: Kodeks).
(2) Postupak donošenja Kodeksa je javan.
(3) Javnost postupka donošenja Kodeksa osigurava se uključivanjem svih
zainteresiranih subjekata u javnu raspravu tijekom postupka donošenja Kodeksa.
(4) Kodeks propisuje pravila ponašanja volontera, organizatora volontiranja i
korisnika volontiranja sukladno načelima volontiranja iz ovoga Zakona.
(5) Kodeks se objavljuje u »Narodnim novinama«.
(6) Svaki organizator volontiranja može donijeti vlastita etička načela koja
proizlaze iz njegove djelatnosti, a koja nisu u suprotnosti s Kodeksom,
temeljnim načelima volontiranja iz ovoga Zakona, te domaćim i međunarodnim
propisima koji uređuju volontiranje.
5. DRŽAVNA NAGRADA ZA VOLONTIRANJE
Članak 24. (NN 22/13)
(1) Državna nagrada za
volontiranje (u daljnjem tekstu: nagrada) najviše je priznanje što ga Republika
Hrvatska svake godine dodjeljuje za volontiranje, doprinos promicanju
volonterstva i druge volonterske aktivnosti.
(2) Nagrada se dodjeljuje prema Pravilniku o Državnoj nagradi za volontiranje,
a na prijedlog Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva.
(3) O dodjeli nagrada iz stavka 1. ovoga članka odlučuje Odbor.
(4) Sredstva za dodjeljivanje nagrade i materijalne troškove svake se godine
osiguravaju u proračunu Republike Hrvatske i vode se na računu Nadležnog
tijela.
(5) Nadležno tijelo na prijedlog Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva
Pravilnikom o Državnoj nagradi za volontiranje pobliže propisuje postupak za
dodjelu nagrade, kategorije u kojima će se nagrada dodjeljivati, kriterije za
dodjelu nagrade te druga pitanja vezana za dodjelu, izgled i sadržaj nagrade.
6. UGOVOR O VOLONTIRANJU
Članak 25.
(1) Ugovorom o volontiranju
volonterka ili volonter te organizator volontiranja ugovaraju međusobna prava i
obveze i specifičnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost ili
pružanje pojedine volonterske usluge.
(2) Ugovor o volontiranju može uključivati prava, obveze te potpis i drugih
ugovornih strana koje imaju posebne interese za specifični oblik volontiranja.
Članak 26. (NN 22/13)
(1) Ugovor o volontiranju
zaključuje se usmeno ili u pisanom obliku.
(2) O ugovoru zaključenom usmeno, organizator volontiranja dužan je na zahtjev
volontera izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru.
(3) Zaključivanje ugovora o
volontiranju u pisanom obliku obvezno je u slučajevima:
– volontiranja povezanog s povećanim rizicima za život i zdravlje volontera,
– volontiranja stranih državljana u Republici Hrvatskoj,
– volontiranja državljana Republike Hrvatske u inozemstvu, a koje organiziraju
ili suorganiziraju organizatori volontiranja sa sjedištem u Republici
Hrvatskoj,
– dugotrajnog volontiranja,
– volontiranja s djecom,
osobama s invaliditetom, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili
osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti,
– kad volonterka ili volonter to zahtijeva,
– u drugim slučajevima određenima ovim Zakonom.
Članak 27. (NN 22/13)
(1) Bitni sastojci ugovora o volontiranju su podaci o:
– ugovornim stranama te njihovu prebivalištu, odnosno sjedištu,
– mjestu volontiranja i vremenu trajanja volontiranja,
– volonterskim aktivnostima ili uslugama koje će obavljati,
– pravima i obvezama volontera i organizatora volontiranja,
– osobnoj sigurnosti volontera tijekom volontiranja u skladu s odredbama ovoga Zakona,
– načinu osiguravanja ugovorenih prava volontera,
– načinima prestanka ugovora o
volontiranju.
(2) U slučaju kratkotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga
djeci, osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama
ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti, obvezni
sastavni dio ugovora o volontiranju je pisana izjava volontera da ne postoje
okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) U slučaju dugotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga djeci,
osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili
osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti, obvezni
sastavni dio ugovora o volontiranju je pisana izjava volontera da ne postoje
okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona, a organizator volontiranja
dužan je, uz pisanu suglasnost volontera, pribaviti posebno uvjerenje o
podacima iz kaznene evidencije sukladno posebnom propisu, te druge dokaze da ne
postoje okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Ugovor o volontiranju može sadržavati i druge sastojke bit ne za pojedini
specifični oblik volontiranja u određenom vremenskom razdoblju ili na određenom
mjestu.
Članak 28. (NN 22/13)
Ugovor o volontiranju prestaje:
– danom pravomoćnosti odluke o lišavanju poslovne sposobnosti za volonterku ili
volontera u slučaju kad su u cijelosti lišeni poslovne sposobnosti,
– danom pravomoćnosti odluke o djelomičnom lišavanju poslovne sposobnosti za
volonterku ili volontera koji su djelomice lišeni poslovne sposobnosti kad
volontiranje prelazi opseg poslovne sposobnosti volontera ili volonterke,
– smrću volonterke ili volontera,
– kad organizator volontiranja prestane djelovati bez pravnog sljednika,
– istekom roka na koji je ugovor sklopljen ili ispunjenjem ugovornih uvjeta,
– sporazumnim raskidom,
– jednostranim raskidom,
– nastupanjem okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona,
– iz drugih razloga određenima
ugovorom o volontiranju,
– u drugim slučajevima određenima ovim Zakonom.
Članak 29.
(1) Volonterka ili volonter,
odnosno njihovi skrbnici ili zakonski zastupnici uvijek mogu jednostrano
raskinuti ugovor o volontiranju i prestati volontirati, osim kad bi to izazvalo
izravnu i trenutačnu štetu organizatoru volontiranja, korisnicima volontiranja
ili trećim osobama ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Organizator volontiranja može raskinuti ugovor o volontiranju:
– kad prestane potreba za volontiranjem,
– kad nije u mogućnosti osigurati uvjete za dalje volontiranje,
– kad utvrdi da volonterka ili volonter ne ispunjava ugovorene obveze,
– u slučajevima kršenja dopunskih etičkih pravila donesenih za pojedine oblike
volontiranja,
– u slučajevima predviđenima Kodeksom,
– kad se ispuni uvjet određen ugovorom o volontiranju.
7. PRAVA I OBVEZE VOLONTERA I ORGANIZATORA VOLONTIRANJA
Članak 30. (NN 22/13)
(1) Svatko tko volontira sukladno odredbama ovoga Zakona ima status volontera.
(2) Nikoga se ne može zakonom isključiti iz volontiranja po njegovom izboru ukoliko se tijekom volontiranja poštuju ljudska prava i doprinosi zajedničkoj dobrobiti, osim na način i u okviru propisanom ovim Zakonom.
(3) Volonterka ili volonter ima
pravo:
– na pisanu potvrdu o volontiranju,
– na sklapanje ugovora o volontiranju u pisanom obliku, ako to zatraži,
– na upoznavanje s Kodeksom i etičkim normama bitnima za pojedini oblik
volontiranja,
– na prikladnu edukaciju s ciljem poboljšanja kvalitete obavljenih aktivnosti i
pruženih usluga, a osobito ako to zahtijeva narav volonterskih aktivnosti i
usluga koje se pružaju,
– na stručnu pomoć i podršku tijekom volontiranja,
– na upoznavanje s uvjetima volontiranja, aktivnostima koje će obavljati,
uslugama koje će pružati i pravima koja im pripadaju na temelju ovoga Zakona i
drugih propisa kao i općih akata organizatora volontiranja, a u slučaju
sklapanja usmenog ugovora o tome daje izjavu u pisanom obliku,
– na naknadu ugovorenih troškova nastalih u vezi s volontiranjem,
– na primjerene i sigurne uvjete rada u skladu s naravi volonterskih aktivnosti
koje obavlja,
– na zaštitnu opremu u skladu s naravi volonterskih aktivnosti koje obavlja i
usluga koje pruža,
– upoznati se s opasnostima vezanima uz specifični oblik volontiranja koje obavlja,
– na dnevni odmor u ugovorenom trajanju,
– na zaštitu privatnosti i osobnih podataka,
– sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi s volontiranjem sukladno
mogućnostima organizatora volontiranja i obliku volontiranja,
– kod volontiranja u inozemstvu ili primanja volontera iz inozemstva, na naknadu ugovorenih troškova od strane organizatora i transparentan postupak dobivanja vize,
– na detaljni opis poslova i aktivnosti volontiranja,
– pravo na stjecanje novih znanja, vještina i kompetencija kroz volontiranje,
– pravo na priznavanje vještina, kompetencija i iskustva stečenog volontiranjem,
– pravo na potvrdu o
kompetencijama stečenim kroz volontiranje u slučajevima dugotrajnog
volontiranja, ukoliko takvu zatraži.
(4) Opravdana odsutnost s volontiranja ne može biti razlog za gubitak bilo
kojeg prava volontera ili volonterke.
(5) Posebna prava volontera, koja nisu određena ovim Zakonom, mogu se odrediti
ugovorom o volontiranju.
Članak 31. (NN 22/13)
(1) Volonterka ili volonter su
obvezni:
– volontirati u skladu sa stručnim propisima i etičkim pravilima, te po
primljenim uputama organizatora volontiranja,
– čuvati poslovnu ili profesionalnu tajnu i povjerljive i osobne podatke o
organizatoru ili korisniku volontiranja,
– odbiti volontiranje koje je suprotno propisima,
– poštivati integritet, misiju, ciljeve i vrijednosti organizatora volontiranja,
– surađivati sa drugim volonterima i zaposlenicima organizatora volontiranja kako bi se osigurao kvalitetan prijenos znanja i iskustva po završetku volontiranja,
– prilikom početka, tijeka i
prekida volontiranja paziti da svojim postupcima ne prouzroči štetu
organizatoru ili korisniku volontiranja.
(2) Volonterka ili volonter su obvezni izvršavati upute organizatora
volontiranja, osim uputa u vezi s volontiranjem koje su:
– opasne za život i zdravlje volontera ili drugih osoba,
– volonterki ili volonteru moralno neprihvatljive,
– u suprotnosti s ugovorom o volontiranju.
(3) Ako izvršavanje upute može uzrokovati štetu volonterki ili volonteru,
korisnicima volontiranja ili trećim osobama, volonterka ili volonter su dužni
na to upozoriti organizatora volontiranja.
(4) Volonterka ili volonter ne odgovaraju za prouzrokovanu štetu, ako su
prethodno upozorili organizatora volontiranja na moguću opasnost.
Članak 31.a (NN 22/13)
Organizatori volontiranja imaju pravo:
– na savjetovanje i sudjelovanje u postupcima donošenja odluka na svim razinama kad u području volontiranja, u svojstvu dionika, predstavljaju interese i potrebe volontera,
– na izbor volontera u skladu sa svojom misijom i vizijom, kao i vještinama i profilu volontera kad priroda volontiranja to zahtijeva,
– biti pravodobno obaviješteni o prekidu volontiranja od strane volontera,
– biti upoznati s načinima praćenja i procjene kompetencija stečenih volontiranjem.
Članak 32. (NN 22/13)
(1) Organizator volontiranja je
obvezan:
– poštovati prava volontera,
– izvršiti obveze prema volonterima,
– osigurati uvjete za poštovanje prava volontera,
– izdati volonterki ili volonteru pisanu potvrdu o volontiranju te u nju upisati
podatke propisane ovim Zakonom,
– osigurati materijale i sredstava za obavljanje volonterskih aktivnosti,
– osigurati isplatu ugovorenih troškova volonterki ili volonteru,
– osigurati volonterki ili volonteru tajnost osobnih podataka i zaštitu privatnosti,
– osigurati druge uvjete i poštivati prava propisana ovim Zakonom,
– ustanoviti uključiv i učinkovit postupak izbora volontera koji će omogućiti uključivanje različitih skupina te osobito poticati volontiranje socijalno isključenih skupina,
– razviti standarde kvalitete koji osiguravaju pripremu i izvješćivanje, nude osobno vođenje i podršku, nadzor i mentorstvo kroz čitav tijek volontiranja kao i jasne sustave vrjednovanja i praćenja, poželjno kroz razvoj sustava osiguranja kvalitete,
– promicati volontiranje i njegov doprinos društvu i pojedincu,
– omogućiti volonteru sudjelovanje u donošenju odluka o volonterskoj aktivnosti odnosno uslugama i osjećaj pripadnosti projektu,
– omogućiti volonteru pokretanje vlastitih inicijativa u skladu s misijom i vizijom organizatora volontiranja i provođene aktivnosti odnosno usluge,
– omogućiti volonteru stjecanje vještina i kompetencija te iskustva u području u kojem volontira,
– omogućiti ili zagovarati
uvođenje alata za priznavanje kompetencija, vještina i iskustava stečenih
volontiranjem, a u suradnji s obrazovnim ustanovama i poslodavcima.
(2) Organizator volontiranja je obvezan volonterku ili volontera osigurati od
profesionalne bolesti i posljedica nesreće za vrijeme volontiranja u slučaju:
– volontiranja u uvjetima opasnim za život i zdravlje volonterke ili volontera;
– kad je tako ugovoreno.
Članak 33. (NN 22/13)
(1) Organizator volontiranja je
dužan izvijestiti Nadležno tijelo o obavljenim uslugama ili aktivnostima iz
članka 3. ovoga Zakona.
(2) Sadržaj izvješća iz stavka 1. ovoga članka, rokove za dostavljanje izvješća
i druge podatke bitne za izvješće, propisuju se Pravilnikom o sadržaju izvješća
o obavljenim uslugama ili aktivnostima organizatora volontiranja kojeg donosi
čelnik Nadležnog tijela.
Članak 34. (NN 22/13)
(1) Potvrda o volontiranju
sadrži: osobne podatke o volonterki ili volonteru, podatke o vremenu
volontiranja, edukaciji, kratak opis volonterskih aktivnosti, te ostale
specifičnosti pojedinog oblika volontiranja.
(2) Potvrda o volontiranju, osim podataka iz stavka 1. ovoga članka, sadrži i
potpis volonterke ili volontera, potpis osobe ovlaštene za zastupanje
organizatora volontiranja te pečat organizatora volontiranja kojima se jamči
točnost navedenih podataka.
(3) Potvrda o volontiranju koja sadrži podatke i druge sastavne dijelove iz
stavka 1. i 2. ovoga članka je dokaz ugovornog odnosa, bez obzira na oblik u
kojemu je ugovor o volontiranju sklopljen.
(4) Organizator volontiranja može izdavati iskaznice, knjižice i druge
dokumente radi dokazivanja volonterskog statusa, a oni se mogu smatrati
potvrdom o volontiranju ako sadrže podatke i elemente iz stavka 1. i 2. ovoga
članka.
(5) Državljanima Republike Hrvatske koji volontiraju u inozemstvu organizatori
volontiranja sa sjedištem u Republici Hrvatskoj duž ni su izdati potvrdu o
volontiranju, ukoliko sudjeluju u provedbi odnosne volonterske aktivnosti.
(6) U slučaju kratkotrajnog volontiranja organizator volontiranja dužan je izdati potvrdu o volontiranju samo ukoliko volonter to zatraži.
Članak 34.a (NN 22/13)
(1) Na zahtjev volontera organizator volontiranja dužan je izdati potvrdu o kompetencijama stečenim volontiranjem, ukoliko se radilo o dugotrajnom volontiranju.
(2) Nadležno tijelo uz savjetovanje s Nacionalnim odborom za razvoj volonterstva donosi okvirne kriterije o priznavanju kompetencija, vještina i iskustava stečenih volontiranjem kojima definira okvirni sadržaj potvrde o kompetencijama stečenim volontiranjem. Okvirni kriteriji i okvirni sadržaj potvrde objavljuju se na internetskim stranicama nadležnih tijela.
Članak 35. (NN 22/13)
(1) Volonterka ili volonter
koji za vrijeme volontiranja namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuju štetu
korisnicima volontiranja, organizatoru volontiranja ili trećim osobama dužni su
štetu naknaditi sukladno općim propisima obveznog prava.
(2) Organizator volontiranja za štetu koju volonterka ili volonter prouzroče
korisnicima volontiranja ili trećim osobama za vrijeme volontiranja odgovara na
način na koji poslodavac odgovara za radnje radnika, osim ako dokaže da su
postojali razlozi koji isključuju njegovu odgovornost.
(3) Organizator volontiranja koji je nadoknadio štetu korisnici ili korisniku
volontiranja ili trećoj osobi ima pravo tražiti obeštećenje od volonterke i/ili
volontera, ako se dokaže da su volonterka ili volonter štetu prouzročili
namjerno ili iz krajnje nepažnje.
8. NADZOR
Članak 36. (NN 22/13)
(1) Upravni nadzor nad
primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja
Nadležno tijelo.
(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na
temelju ovoga Zakona te pojedinačnim aktima, uvjetima i načinom rada nadziranih
pravnih i fizičkih osoba provode inspekcije središnjih tijela državne uprave,
svaka u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima.
9. KAZNENE ODREDBE
Članak 37. (NN 22/13)
(1) Prekršajnom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj organizator volontiranja koji:
– ne izvrši obveze iz ugovora o volontiranju ili ne sklopi ugovor o volontiranju na način određen ovim Zakonom,
– ne izvrši obveze iz članka 32. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,
– ne izvrši obveze izvješćivanja Nadležnog tijela o obavljenim uslugama i aktivnostima, sukladno članku 33. ovoga Zakona ni nakon pisanog zahtjeva Nadležnog tijela, odnosno u dostavljenom izvješću navede neistinite podatke,
– odbije upisati podatke koje je obvezan upisati u potvrdu o volontiranju iz članka 34. ovoga Zakona,
– odbije izdati potvrdu o kompetencijama stečenim kroz volontiranje iz članka 34.a ovoga Zakona,
– u potvrdu o volontiranju upiše neistinite podatke,
– pri organiziranju volontiranja iz članka 27. stavka 2. i 3. ovoga Zakona postupi protivno obvezama navedenim u članku 10. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba organizatora volontiranja.
(3) Ako su prekršaji iz stavka 1. i 2. ovoga članka učinjeni prema maloljetnicima ili osobama potpuno ili djelomice lišenim poslov ne sposobnosti iznos novčane kazne se udvostručuje.
(4) Prekršajnom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna te oduzimanjem ostvarenog profita kaznit će se pravna osoba koja postupa protivno članku 11. ovoga Zakona.
(5) Prekršajnom kaznom od 50.000,00 do 250.000,00 kuna kaz nit će se organizator volontiranja koji postupa protivno člancima 12., 13. i 14. ovoga Zakona.
10. ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 38.
Na oblike volontiranja koji nisu uređeni ovim Zakonom kao i na odnose iz ugovora o volontiranju koji nisu uređeni ovim Zakonom supsidijarno se primjenjuju opći propisi obveznog prava.
Članak 39. (NN 22/13)
(1) Članovi Odbora iz članka
21. ovoga Zakona imenuju se u roku od četiri mjeseca od dana stupanja na snagu
ovoga Zakona.
(2) Nadležno tijelo saziva Odbor na prvu sjednicu u roku od trideset dana od
dana imenovanja članova Odbora.
(3) Odluka iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona donosi se u roku od tri mjeseca
od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
(4) Odbor na prvoj sjednici donosi Poslovnik o radu.
(5) Pravilnik iz članka 33. ovoga Zakona donosi se u roku od tri mjeseca od
dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(6) Kodeks iz članka 23. ovoga Zakona donosi se u roku od tri mjeseca od dana
imenovanja članova Odbora.
Članak 39.a (NN 22/13)
Okvirni sadržaj potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje iz članka 34.a ovoga Zakona donijet će Nadležno tijelo u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 40.
Ovaj
Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Prijelazne odredbe iz NN 22/13
Članak 35.
Na ugovore o volontiranju sklopljene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjuju se odredbe Zakona o volonterstvu (»Narodne novine«, br. 58/07.).
Članak 36.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.